
Kuća uz prometnu ulicu, magistralu ili prugu ima jednu veliku manu, a to je stalna buka koja se čuje i u dvorištu i kroz prozore. Na otvorenim placevima, naročito u Vojvodini i u krajevima gde duva košava, jednako smeta i jak vetar koji nosi prašinu, lišće i hladnoću. Zbog toga mnogi pretražuju ogradu protiv buke i pitaju se da li puna betonska ograda zaista može da napravi razliku. Odgovor je da može, ali samo ako se pravilno odrede visina, položaj i način montaže. U nastavku objašnjavamo koliko ograda smanjuje buku, šta joj slabi efekat i kako se priprema da izdrži snažne udare vetra.
Betonska ograda smanjuje buku tako što preseca put zvuka od izvora do vas. Zvuk automobila, kamiona ili autobusa putuje kroz vazduh, a kada naiđe na tešku i punu prepreku, najveći deo se odbija nazad ka ulici. Do dvorišta tada dolazi samo zvuk koji se preliva preko vrha ograde, pa je buka primetno tiša. Dobro postavljena ograda može da smanji saobraćajnu buku za 5 do 15 decibela. Smanjenje od 10 decibela ljudsko uho doživljava kao da je buka upola tiša, što je razlika koja se odmah oseti prilikom boravka u dvorištu.
Za zvučnu izolaciju presudna je masa materijala i to da ograda nema otvore. Beton je težak i gust, pa kroz njega zvuk gotovo ne prolazi, dok lagane ograde od lima, pletiva ili drvenih letvica propuštaju veliki deo buke. Panelna betonska ograda ima masu od preko stotinu kilograma po kvadratnom metru, što je više nego dovoljno da zaustavi zvuk saobraćaja. Drvene i metalne ograde sa razmacima između letvica gotovo da ne utiču na buku, već samo zaklanjaju pogled. Zato se i uz autoputeve i pruge kao zaštita najčešće grade pune betonske ili slične teške barijere.
Visina je ključna, jer ograda štiti od buke samo ako prekida liniju pogleda između izvora zvuka i mesta gde boravite. Ako sa terase i dalje vidite krovove automobila na ulici, zvuk do vas dolazi gotovo neometano. Kod porodičnih kuća najbolji efekat daje ograda visine 2 do 2,5 metra, jer zaklanja većinu vozila i prizemni deo kuće. Svakih dodatnih pola metra iznad linije pogleda donosi još malo tišine, ali se efekat postepeno smanjuje. Za spratne prostorije ograda nema veliki uticaj, pa se tamo buka rešava kvalitetnom stolarijom i izolacijom fasade.
Čak i najteža ograda gubi veliki deo efekta ako na njoj postoje otvori. Zvuk se ponaša slično vodi i prolazi kroz svaku prazninu, pa razmak ispod donjeg panela, šupljina između panela i stuba ili otvor kod kapije puštaju buku u dvorište. Istraživanja pokazuju da samo nekoliko procenata otvorene površine može da prepolovi zvučnu zaštitu barijere. Zbog toga ograda protiv buke mora da ide skroz do zemlje, najbolje na betonskoj sokli, a spojevi panela u stubovima moraju biti čvrsto zatvoreni. Kapija na takvoj ogradi treba da bude puna, bez razmaka između letvica, i da dobro naleže na stubove.
Zvučna barijera najbolje radi kada je blizu izvora buke ili blizu mesta koje štiti, a najslabije kada stoji na pola puta između njih. U praksi to znači da ograda postavljena tik uz ulicu, na regulacionoj liniji placa, daje odličnu zaštitu celog dvorišta. Terasa, letnjikovac i deo gde se provodi najviše vremena dobro je da budu u zaklonu, odmah iza ograde, a ne u otvorenom delu placa. Ako se buka dolazi sa ugla raskrsnice, ograda mora da zatvori i bočne strane, jer zvuk lako obilazi kraj barijere. Kod placeva uz prugu ili autoput ograda se postavlja celom dužinom strane okrenute ka saobraćaju, bez prekida.
Mnogi veruju da gusta živa ograda od tuje ili lovora može da zameni zid, ali akustički efekat zelenila je mali. Pojas biljaka širok nekoliko metara smanjuje buku za svega jedan do tri decibela, jer lišće i grane propuštaju zvuk. Ipak, zelenilo ima veliku psihološku ulogu, jer zaklanja pogled na saobraćaj i daje osećaj mira. Najbolje rešenje je kombinacija, puna betonska ograda koja zaustavlja zvuk i zasadi sa unutrašnje strane koji omekšavaju izgled i upijaju deo odbijenog zvuka u dvorištu. Na taj način se dobija i tišina i prijatan, prirodan ambijent.
Puna ograda za vetar predstavlja veliko jedro. Kada vetar udara u površinu od dva metra visine i više desetina metara dužine, na stubove i temelje deluje ogromna sila. U Srbiji su česti udari vetra od 70 do 100 kilometara na sat, a u vreme košave i olujnih nepogoda i jači. Loše fundirane ograde u takvim uslovima se naginju, paneli iskaču iz stubova, a u najgorem slučaju cela polja padaju. Zato betonska ograda za vetrovita područja mora biti projektovana tako da podnese pritisak sa obe strane, a ne samo težinu panela.
Najvažniji su dubina i širina temelja stubova. Temelj treba da ide ispod granice smrzavanja, koja je kod nas oko 80 centimetara, a na izloženim i visokim ogradama često i dublje, uz širu temeljnu stopu. Stubovi moraju biti armirani i čvrsto uklješteni u beton, a razmak između njih ne treba povećavati preko onoga što proizvođač predviđa. Kod ograda viših od dva metra na otvorenim terenima preporučuje se trakasti temelj koji povezuje sve stubove, jer se opterećenje tada raspoređuje po celoj dužini. Uglovi ograde i krajevi uz kapiju su posebno opterećeni, pa se tu postavljaju jači stubovi i veći temelji.
Puna ograda potpuno zaustavlja vetar neposredno iza sebe, ali vazduh koji se preliva preko vrha stvara vrtloge nekoliko metara dalje u dvorištu. To znači da je odmah uz ogradu tiho, a na sredini placa ponekad duva i jače nego ranije. Ograde sa delimično otvorenim poljima, gde je otprilike polovina površine prohodna, stvaraju mirniju zonu na većoj dužini, ali znatno slabije štite od buke. Izbor zavisi od toga šta vam više smeta. Ako je glavni problem saobraćaj, bira se puna betonska ograda, a ako je problem samo vetar na otvorenom placu, dobra je kombinacija punog donjeg dela i dekorativnog, delimično otvorenog gornjeg dela.
Najveću korist imaju kuće uz magistralne i regionalne puteve, prometne gradske ulice, pruge i industrijske zone. Isplati se i vlasnicima placeva na otvorenim ravnicama, gde vetar nosi prašinu sa njiva i hladi kuću zimi. Ugostiteljski objekti, bašte restorana, dečiji vrtići i škole koje se nalaze uz saobraćajnice takođe dobijaju mirniji i bezbedniji prostor. Pored tišine i zaklona, puna ograda donosi privatnost, veću bezbednost i povećava vrednost nekretnine. Kada se pravilno isplanira, ovakva ograda rešava nekoliko problema odjednom i služi decenijama bez posebnog održavanja.